Dva se vitra nad jedriljem tuku
onaj stvarni i onaj kojeg nima
špinaker mi probužale tice
vanka lito, a u meni zima.
Prividni je vitar puno jači
daje snagu i brzinu brodu
onaj drugi diže vale, vodu
sve se miša na tom plavom svodu.
Špinaker mi probužale tice
sada vise ka babine gaće
dva me vala sada tuku s boka
a meni se i smije i plače.
špinaker- vrsta jedra
probužale- napravile rupe
prividni vitar – nastaje uslijed brzine same jedrilice,
postaje dominantan i omogućuje jedrilici da
bude brža od stvarnog vjetra
julija
Mihaela
Lav
14/05/2012 at 7:56 am Permalink
i smije i plače, baš tako…svakodnevno
14/05/2012 at 8:41 am Permalink
“dva me vala sada tuku s boka
a meni se i smije i plače” Ovo što duša osjeti i reče na kraju pjesme probudi me nakon što sam se u lijepom rimovanom stihovlju zanjihao.
Pozdrav 🙂
14/05/2012 at 9:10 am Permalink
Pokrpat ćeš ti ŠPINAKER svoga broda,
prividni će vjetar ubrzat tvoj let i pobjediti životne vale…
Lijepi stihovi koji pokazuju poetsku dušu , ali i veliku snagu.
14/05/2012 at 10:34 am Permalink
Špinaker mi probužale tice
sada vise ka babine gaće
dva me vala sada tuku s boka
a meni se i smije i plače.
lijepa pjesma marija, kraj mi je poseban
ja ti poklanjam naranču da grickaš dok čekaš pomoć
lijep dan želim
SFD
14/05/2012 at 10:59 am Permalink
Bravo Marija, lijepa i zanimljiva pjesma na dijalektu, obrazloženja ispod pjesme su dragocjena, barem meni 🙂 pozdrav i 🙂 za tebe !
14/05/2012 at 11:59 am Permalink
Hvala vam svima na komentarima. Dižu mi duh. 🙂 🙂
14/05/2012 at 1:22 pm Permalink
Eto, što da ti kažem, volim što ponekad pročitam tvoju na dijalektu…ne znam je rastaviti na šarafe kao što kaže Jim, al definitivno uživam svaki puta 🙂
pusek newe
14/05/2012 at 3:10 pm Permalink
Pozdrav Newe, uvijek se obradujem tvom komentaru. Pusek draga Newe i neka ti glava bude puna stihova 🙂
14/05/2012 at 3:54 pm Permalink
Dobro i lepo opisan dozivljaj, u zadnjoj strofi zadrzavas humor, iako je za plakati. Pozdrav mare:-)
14/05/2012 at 6:28 pm Permalink
Pozdrav Dragice. Hvala na komentaru i 🙂 za tebe.
14/05/2012 at 7:51 pm Permalink
Lipa pisma, lipa moja Mare, ae!! 🙂
Super!!!!
LP (lipi pozdrav)
14/05/2012 at 7:57 pm Permalink
ae! Lip pozdrav Pippo! 🙂 🙂
14/05/2012 at 8:12 pm Permalink
E bas tipicno Mare!Volim ovaj tvoj nesvakidasnji stil 🙂
Lijep pozdrav brodolomko!
14/05/2012 at 8:58 pm Permalink
“dva me vala sada tuku s boka
a meni se i smije i plače.”
baš “slatko ” stanje prividne nemoći za kratko
14/05/2012 at 9:33 pm Permalink
Prividni je vitar puno jači
daje snagu i brzinu brodu
onaj drugi diže vale, vodu
sve se miša na tom plavom svodu.
Ova slika me podsjetila na moj doživljaj na moru.
Lijepa pjesma Marija.
15/05/2012 at 6:55 am Permalink
Vjerujem kako su nam potrebna oba vjetra i njihov dodir niz leđa … onako da nas malo pogura naprijed, svaki na svoj način 🙂
Lijepo napisano. Marija, uživaj u danu !