Silazim, nutrinom tvojom

među vjekove

kapljom isklesane cvjetove

koračaju milioni godina

drevne sjene pored mene,

klanjam se

svjetlucavim dvoranama

kamenim svatima, svetcima,

tko sam, što sam ja

u česticu prašine složena

u kosti medvjeda taložena

zapitana

crvenkastim odsjajem stijena

utkana u sive boje

sve kazuju tišine tvoje,

u eho pretočena

pripadam tebi, vodi, slobodi

poput šišmiša, leptira,

prozirnog pauka, svilenog raka,

ti me čekaš stamena

                                                       poput očeva ramena.