„Koraci kroz čemerike“ je prva zbirka pjesama Stanke Sršen. Naslov zbirke nije slučajno odabran. Ostao je u podsvijesti kao slika iz ranog djetinjstva kada  je  djevojčica morala prolaziti uz čemerike koje su se protezale s obje strane uskog puteljka. Bile su tako visoke, ili je ona bila tako mala, da se bojala ići kroz njihov mračni tunel.  Ostale su urezane u domenu podsvjesnog kao simbol životnog puta, kao čemer života. No te čemerike više ne izazivaju strah jer djevojčica je postala žena, a strah je nadvladan mirnim promišljanjem svega što život nosi.

/Koraci kroz čemerike/

Još  ponekad
kroz  čemerike  stare
čujem  umorne
korake
spotiču  se
po  sivom,  golom
kamenju.

Što me je privuklo poeziji Stanke Sršen? Zašto mi se njene pjesme sviđaju i zašto prema njima osjećam neku vrstu poštovanja? Možda zato što su njezini stihovi poetski odraz  života čovječjeg jer je tkivo života građeno od tuge i veselja, čudno tkivo prevrtljivo, koje čini našu svakodnevicu.

Poezija ne može ukloniti tugu iz naših života, ali nam može pružiti utočište, mjesto  topline i mira, gnijezdo u kojem vladaju prisnost i ljubav, mjesto u kojem se lijepe polomljene misli, a duša odmara. Svijet poezije Stanke Sršen je upravo takvo mjesto; milo, toplo, nježno, gotovo svileno i ponekad sneno. U njemu vladaju čiste boje; zlatna, srebrna, plava, modra, zelena, bijela. Najtamnija je siva. Nema crnila, nema glasnih povika. Tu vjetar tek šumi, male ptice umilno cvrkuću, cvrčci cvrče, grdelini pjevaju, galebi klikću. U njemu miriši na zrele jabuke i ruže, u njemu maslinici i smilje obogaćuju mediteransku vizuru. Slavi se život. A iza snenih pejzaža stoji misao pjesnikinje koja ga duboko razumije.

 I sve je ugodno, lijepo i ljudski toplo. I sve je na svome mjestu, baš kako treba biti.

No, poezija Stanke Sršen nije sladunjava, ona jest slatki nektar, ali se pije iz običnih, možda drvenih čaša, dragocjeni napitak jezgrovitog, jednostavnog stiha.

/Kiše/

Isprale su stazu.

Goli kamen sanja

topli miris ljeta.

Teški koraci prolaze

nepoznatom šumom.

Suho granje šiba po rebrima.

Usnuli maslinici žude

lahor u njedrima.

Marija Juračić, prof.

http://webknjizara.hr/hr/about-joomla?page=shop.product_details&category_id=5&flypage=flypage.tpl&product_id=532