Stijena sam,

u očima nosim ugniježdene sutone i zore
i mrvi me more
i razbija
i mazi
i tišinu svojih misli prostirem na pjeni
i slomljeni valovi me grle
i hladnoćom ispirem gorčinu soli
i vrijeme se taloži u meni
i vjetru se smijem
i usidrena ispraćam oseke i plime
i mjesecu nazdravljam,

ni živa,
ni mrtva.

Stijena sam.