Kamen

čuva

uvojak pinije

za nebo –

(ako poželi)

da se zazeleni.

 

Vjetar

izmišlja

leteće ribe,

radi gnjuraca

(koji se traže)

u vertikalama.

 

More se ljuljuška

u kutiji školjke,

da ne uzvalovi

(mir)

obzora.

 

(Nije te bilo,

da bih mogla

razumjeti

svoje)

Oči.

 

Vjeđe padaju

u zamršenost

trepavica,

(Mrtvi kut)

žmirenja.

 

… riječi u zavjetrini zagrada … ili … plamičak, kojeg dlanovima čuvaš, da ne utrne … Bože mili, što sam?