Na dlanovima je ostalo skupljeno vrijeme, suze što smo ih brisali sa obraza srastanja. Ponekad nemoćno bježali jedno od drugog, ponovo se vraćali na vjetrovima jutra. Zagrljeni promatrali leptire modrih krila kako se vrpolje na vrućem limenom trijemu

Ti i ja ne znamo drugačije već uvijek nagi trčimo kroz polje žita. Obasjani Sunčevim zrakama koje nam grije stražnjice dok krasimo jedno drugo na starim drvenim mostovima zanosa