“Vidite li punice kako tržište počinje funkcionirati? “ pita me zet nekako pobjedonosno kao da je kapitalizam njegov vlastiti izum.

“Evo, sada možemo napustiti dosadašnjeg distributera električne energije i otići  onima koji nude jeftiniju struju.“

„ Nemam ništa protiv da napustimo tog gulikožu, ali jesi li siguran da tu nema neke kvake? Do sada, kad god sam negdje prelazila, uvijek sam gore prošla.“

Zet me gleda kao iz malog mozga pa dodaje:

“ Nema kvake. Došli su neki novi na tržište i jeftiniji su, a struja je struja.“

„I žena je žena“, pomislim“ a ti si se zalijepio baš za moju kćer“, ali glasno kažem:“ Dobro, ako hoćeš, potpiši ugovor, ali dobro čitaj mala slova.“

“Nema malih slova“, kaže on i upravo to što nema malih slova koja naivci ignoriraju i koja nakon nekog vremena postaju itekako krupna i važna, natjeralo me da se usprotivim gnjavaži prelaska.

Zet mi nastavlja objašnjavati:

 

 

„Svi koji prijeđu konkurenciji plaćaju dva računa, jedan za Hep-ovu mrežarinu i drugi opskrbljivaču za potrošeno. „

„ Sve mi to izgleda pomalo blesavo. Kao da kupujem mlijeko, a trgovac kaže; donesite kanticu. Ja kupujem robu, a roba treba biti u propisanoj ambalaži. Zašto te nove firme ne plate Hepu  mrežarinu za svakog svog korisnika, a nama dostave jedinstvene račune? Tada bi to bio pravi tržišni odnos u kojem bi se poštivao potrošač. Ovako je to isto kao da u restoran u kojem ću ručati nosim svoj pribor za jelo. “

 „Punice, punice!“ vrti zet glavom. Niste vi još zreli za kapitalizam. Vi biste prisilili distributere da i struju razvoze u kantici.“

Humoreska M Juračić