ako me misliš zaboraviti
ne čini to pogledima
ni usnama
ni šutnjom nepreglednom
zavaraj me i pusti da vjerujem
da ne slutim

tada kada odlučiš
ponesi me na dlanovima visoko
do listopadnih šuma Velebita
da u kostima osjetim miris divljine
i hladan sjeverac pradjedova
da čujem huk mora u očima moje majke

ako jednom
ako jednom samo pomisliš otići nečujno
raspi me s litice sada, ne čekaj jutro
tako da prebolim šapate u peru ustrijeljenog orla
što se smrzlo pod davnim snjegovima
tu ću biti među svojima

samo zatvori oči da ne govore glasno
da ne vidim
da ne čuješ
riku valova u vjetrovima dok odlaziš