Stigao sam napokon do Vašeg praga

cestom stihova i mostovima bola

i predstavih se, profesorice draga

kao Vaš đak i čovjek životnih škola.

 

Možda Vas je zbunio snijeg na kosi

il’ dječak mali koji Vam knjigu nosi

shvatili ste da se u njoj kriju rime

pa sa smiješkom šapnuli moje ime.

 

Znate, sanjao sam ovaj susret često

ta kućica s vrtom rajsko je mjesto

miriše po tinti i na svježe voće

i k’o da s cvrčkom zapjevati hoće.

 

Napokon sam stigao, Ružice draga

laticama milujete list do lista

i kad odem neću nestati bez traga

spajat će nas mirne opet cesta ista.