Pravoj ljubavi dovoljna je šutnja
kad sam pored tebe ostajem bez riječi;
blistam k’o more na žarkome suncu
il’ biserna rosa u ranu zoru.

Ljubav je dovoljna sama sebi
kad konačno uđe u nas sama;
i nisu potrebne nikakve riječi,
jer ona treperi poput lista s grana.

U meni se ona u tišinu svila
nalik na vestalku čuvam sveti plam;
kadikad ti prenese blagi lahor
glaskom flaute moj tihi uzdisaj.

Ako me ljubiš ne govori ništa
neka nas vjetar nosi kao maslačke;
sve dalje na pučinu između modrina
možda nas zauvijek otpuše u zagrljaj.