Suzana Marić “Dan kada sam te poželjela uz sebe””

Vjetar zavija
Tjerajući tamne oblake-
Crno stado ljutito.
Munje paraju šavove nebeske
Gromoglasno.
Lije kiša hladna, prepuna blata
Sa ovog svijeta
Prljajući okna uspavana.
.

O, prijatelju izgubljeni,
Vrijeme nas je razdvojilo!
Bujice su odnijele prošlost
Prema ušću mutne rijeke.
Mi smo se izgubili.
U beskraju svemira
Postali smo zvijezde lutalice.
.

Poželjeh te, prijatelju
Danas pokraj sebe.
Kava je slađa u dvoje.
Pożeljeh te vidjeti, čuti…
.

Vremena su loša, prijatelju moj!
Vjetrovi na zlo mirišu.
Sunce je izgubljeno.
.

Poželjeh te uza se, prijatelju…
Riječima ćemo ubiti agoniju
Ovog crnog dana
Koji plače prljavim suzama…
Vratit ćemo sunce na naše nebo…
Vratit ćemo zvijezde u naše oči…
Vratit ćemo osmijeh
U vremenu izgubljen.
SUZANA MARIĆ

Nema komentara za "Suzana Marić “Dan kada sam te poželjela uz sebe””"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.