Vjetar zavija
Tjerajući tamne oblake-
Crno stado ljutito.
Munje paraju šavove nebeske
Gromoglasno.
Lije kiša hladna, prepuna blata
Sa ovog svijeta
Prljajući okna uspavana.
O, prijatelju izgubljeni,
Vrijeme nas je razdvojilo!
Bujice su odnijele prošlost
Prema ušću mutne rijeke.
Mi smo se izgubili.
U beskraju svemira
Postali smo zvijezde lutalice.
Poželjeh te, prijatelju
Danas pokraj sebe.
Kava je slađa u dvoje.
Pożeljeh te vidjeti, čuti…
Vremena su loša, prijatelju moj!
Vjetrovi na zlo mirišu.
Sunce je izgubljeno.
Poželjeh te uza se, prijatelju…
Riječima ćemo ubiti agoniju
Ovog crnog dana
Koji plače prljavim suzama…
Vratit ćemo sunce na naše nebo…
Vratit ćemo zvijezde u naše oči…
Vratit ćemo osmijeh
U vremenu izgubljen.
SUZANA MARIĆ
Nema komentara za "Suzana Marić “Dan kada sam te poželjela uz sebe””"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.