Stigla je jesen u moju ravnicu
poslala na put lastavicu
dovukla svoje šarene skute
na: drveće, njive i poljske pute.
Raširila je haljinu iznad sela,
pa pokraj tople peći sjela.
Tu je malo odmorila, stala
kestenjem vrelim zamirisala.
Uputila se dalje do voćnjaka;
sazrela je voćka svaka
zamirisala dunja žuta
zrela je paprika slatka i ljuta.
Kukuruz svoje zrnje zlati
lijepo će se runiti dati
i suncokret je glavu sagnuo
prema zemlji sav se nagnuo.
Hladan vjetar ravnicom piri
magleni veo nad poljem širi
i rani mraz je jutros pao
travu je zelenu uspavao.
Miriši kom i rakija vruća,
loži se peć, grije se kuća,
a jesen obilazi polja i sela
dok ju ne dočeka zima bijela…
SUZANA
Nema komentara za "Suzana Marić “Jesen u mojoj ravnici”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.