Bile su to zime hladne i duge
prepune sreće i bijelog snijega,
nostalgija se javi i zagrljaj tuge
kada se sjetim nje i njega.

Prtine su bile veće od mene
kuća je spavala pod dekicom bijelom
stihom budim sada uspomene
i opet bih jurila da mogu selom.

Sa krova su visjele blještave sige
K’o ledeni zubi snježne zvijeri
Djed bi ih gledao s mnogo brige
Izlazio bi da ih provjeri.

Bojao se je on za mene
A sige su opasne bile
Nije zaboravio da me opomene
Kada su se sige sa krova topile.

Iako se je pod snijegom krio
Prkosio je hladnoj zimi
Moj dom je tad najtopliji bio
Ljubavlju smo se grijali mi.

U peći je vatra sretno plesala
Baka je plela šalove, kape
Ja bih kraj peći mirno zaspala
Obuvena u bakine tople šlape.

Suzana Marić