Gospodine, stojim pred Tobom ogoljene duše, umorna od lutanja;operi me svojom krvlju, Isuse
u ovoj tišini moje srce vapi: operi me krvlju svojom, Isuse.

Moje su ruke prljave od zemaljske prašine i sitnih izdaja ljubavi;
pogledaj moju slabost i snagom svojega križa operi me krvlju svojom, Isuse.

Ne tražim opravdanja, jer Ti poznaješ svaku moju misao prije nego nastane;
dok u suzama tražim Tvoje lice, operi me krvlju svojom, Isuse.

Neka ta sveta rijeka poteče kroz pukotine moga bića i iscijeli stare rane;
da budem bjelja od snijega pod Tvojim pogledom, operi me krvlju svojom, Isuse.

Kad nastupi mrak i neprijatelj podsjeti na moje padove, ja se sklanjam u Tebe;
svjesna da si Ti moj jedini zaklon, ponavljam: operi me krvlju svojom, Isuse.

Želim hodati u svjetlosti, slobodna od okova koji me vuku k dnu;
dok Ti predajem svoju volju i cijeli svoj život, operi me krvlju svojom, Isuse.

Suzana Marić