Bio si moj vjetar, moja živa stijena,
dok te nisam skrila u te tanke žice.
Sad si samo eho prošlih vremena,
izgubljen u ritmu, nemaš: dušu, lice…
Pjesma mi te ukrala, u nju sam te skrila,
okovan si rimom, ne možeš se maći.
Ljubav se je naša u zbilji potrošila
samo stihom mogu utjehu pronaći.
Sad te svatko pjeva, svatko te dotakne,
ti si samo priča što mi grlo para.
Dok suzu mi oko potiho potakne
Ti si zarobljenik, a zatvor je gitara.
Suzana Marić 27.2.2026.
Nema komentara za "Suzana Marić “Pjesma mi te ukrala 2.”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.