U tišini jutro polako se budi,
nakon dana pobjede vječnog sjaja,
On nas sada bodri, vodi, sudi
i njegovom Kraljevstvu nema kraja.

Sjećamo se križa, njegovih pet rana
i žalosti Majke koja bolno pati,
molimo se Njemu svakoga dana,
Isus će naše grijehe oprati.

Poput putnika što za Emaus koračaju,
i mi Ga tražimo u riječi i hodu,
dok nam se srca polako otvaraju,
u Njemu nalazimo mir i slobodu.

“Ostani s nama, jer večer se sprema”,
molimo tiho dok srce nam gori,
veće blizine od Njegove nema,
On je ona snaga što život tvori.

U lomljenju kruha prepoznat se dade,
svaki je strah sada u Njemu izbrisan,
On nam je temelj vječne nade,
Uskrsli Gospodin, naš neugasli dan.

Svečano i tiho, u duši se gnijezdi,
taj dar što nam osta od praznoga groba,
On nam je svjetlo i put prema zvijezdi,
Pastir što čuva nas u svako doba.

Nek’ Njegov blagoslov na vas se spusti,
u miru i radosti Uskrsnog dana,
dok svaka sjena polako popusti,
izliječenih srca i svetih rana.

Nek’ vas On čuva na svakome putu,
i svjetlost Njegova nek’ u vama sja,
u svakom trenu i u svaku minutu,
blagoslov Njegov nek’ vas obasja.

Suzana Marić