Sva jedra vise, a šuti more
horizont mutan i vrijeme stoji
štiva pod vodom, može li gore
dok siva magla sve sivim boji.
.
Pružam ti ruku, ne vidiš mene
ne vidiš odraz ljubavi strasne
mog svijeta nema, sve je od pjene
sve sobom nosi večer što gasne.
.
A more šuti, što može reći
što reći brodu koji tone
luda se želja valom ne priječi
ludome srcu sva zvona zvone.
.
Ma neka tone i neka boli
neka na dnu morskome sniva
neka na rane sipaju soli
bilo je sretna uvala živa.

Marija Juračić

Pjesma je objavljena u zborniku „Čigra“ UNP

Foto: Marija Juračić