mirujem u hladu gorkog badema
odvajam misli od težine vlastitih koraka
što po kamenim pločnicima
ostaviše nevine zvukove
omotane oko zvonika pradavnih

na nebu znak

dva galeba sa suncem na repu
pod njima modrina modrinom šuti
prsti mi utkani u mokri pijesak
gdje rak samac traži kućicu
gdje školjke rasipa haljina juga

pogledom
lišaj prošiva morski greben
doziva tišinu u borama djedove masline
pčele rastu po žutom smilju
spokojnih grmova

duša na dlan perunike polegla

ništa ne posjedujem
a sve je moje