svezala si me svojim uzdahom
Rekao bih: ”Sve je bilo bijelo oko mene”. Bolni krik, povik zvijeri. Park ispunjen ružinim laticama. Išao sam s mišlju; danas je zadnji dan u otkucajima mjeseca. Pokucao sam. Nitko se nije javljao. Ušao sam. Iza paravana naziralo se predivno žensko tijelo. Baš se je presvlačila. A ja opet, znao sam, zaljubio sam u prvi tren. Kaos mišića izbija. Zateže me. Moram malo popustiti remen. Dati mu slobode. Želi van. Izgledala je kao lutka okupana u tišini mora, sirena iz plavih dubina. Grudi sam joj promatrao kroz tanku opnu koja ju je skrivala. Jesam li u snu? Znam li da sam živ? Krv mi uzburkano kola tijelom, gorim. Prišao sam joj. Mogu li kako pomoći? Skinuti te okove što te stežu? Želim da bez njih iskreno dišeš. Okusiš slad sa usana što ti ovo jutro kriomice dajem. Uzet ću te kao Sunce prvi pogled rijeke. Putovati dubina što škakljivo prizivaju. Zaljubio sam se u tebe. Ruke ti želim osjetiti na prsima, kako se spuštaju. Razbuđuješ dragost što te želi razasuti poljima cvijeća. Znaš li, sanjao sam te još prošlu noć? Tebe, tako podatnu, kao kocku šećera što mi se topi pod jezikom. Ludo, ludo će nam biti. Ovdje, na vrelosti mojih dlanova. Otvori svoje žudnje. Okus maline je na njima. Jezikom želim skinuti sve skrivene draži. Zločesto ću biti u tebi. Vrtjeti te, ludjeti kao trn koji se ne da izvaditi. Grijeh ću utopiti na preponama tvojim. Sutra nije bitno, tako si meka. Grubost mojih ruku u tebi se odaje. Jecaš, jecaš na meni. Veži me nježno. Raspi sve sokove po sebi.
Suzana Marić
julija
7 komentara za "svezala si me svojim uzdahom"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.