Pustit ću svjetlo kraj uzglavlja da gori,

možda mi snovi postanu jasni

i ova tišina, kroz mene što zbori,

u stihove sljubljena u sat ovaj kasni.

 

Kroz noćnu tamu, kad stopama zvijezda

mašta naumi do beskraja poći,

kad žudnja poleti iz svoga gnijezda,

spremno će lampa bodriti oči.

 

Nemir u meni natjerat će ruke

da iscijede misli što vriju kroz vene,

a jedini svjedoci te slatke muke

bit će na zidu zalutale sjene.

 

I dok se iz duše slijevaju riječi,

umorno tijelo hrabro se bori.

Kad rodi se pjesma, u smiraj ću leći,

A svjetlo kraj uzglavlja nek’ samo gori.

 

……….Pjesma je uvrštena u međunarodnu zbirku poezije “Zagreb na dlanu”.