Marcello di Finizio

Zašto snovi često istu sliku pišu

perivoj u suton, kamenu fontanu

strasni miris cvijeća, dok sluti na kišu

šljunčane puteljke u sutonu ranu.

.

U haljini bijeloj žena moga lica

kroz perivoj tihi polagano hoda

u ruci joj cvijeća puna košarica

ne čuje se ništa, tek žubori voda.

 .

Ona mirno hoda, al’ od nečeg strepi

ne čuju se ptice, sve su duže sjene

spuštaju glave sunovrati lijepi

uvlači se strepnja i u oči njene.

 .

Od kuda te slike ulaze u snove

pamtim li ih možda iz prošlog života

što se tamo zbilo, zašto umom plove

perivoj i strepnja, daleka ljepota.

*

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK