Svako od nas ima tajno mjesto

na koje, u mislima, odlazi

kad želi da pobjegne od briga i od ljudi

Tamo su čiste vode, mirišu borovi

a zvuk harmonike uspomone budi

Tamo je, nekad, bilo more,

a sad su njive ravne kao dlan

Tamo je daleka obala moga djetinjstva

davni nedosanjani san

I krenem, tako, tragom prošlog vremena

i usput srećem meni draga lica

i opet mi je srce radosno

i slobodan sam kao gorska ptica

Svako od nas ima tajno mjesto

na koje, u mislima, odlazi

kad želi da pobjegne od briga i od ljudi

Tamo nam sjećanja iziječe rane

a zvuk harmonike uspomene budi

Tamo su čiste vode, pokisle vrbe

kao djevojčice poslije ljetnje kiše

Tamo je daleka obala moga djetinjstva

davni nedosanjani san

a zvuk harmonike loše misli briše