dok pijem boje sutona
lice šuti
tišina omata slomljeno krilo galeba
modrina hlapi po razlivenim plićacima
vukući zrake sunca lijeno
kroz miris južine, smilja

u kazaljke sata urasle moje godine
crtaju po naborima vjekove
osjetim dodir odsutnih kako hlapi dubinama
u kostima mojih predaka

dok istječe dan iz grma lavande
boje sutona odvajaju rasušene glasove
promuklim riječima

bez tebe
kako je tiha noć