Pjesme su mi nježne, zagrljene injem
lake kao lahor na grudima žene
nestašne ko vali što na moru sinjem
žude svoje obale daleke i snene.

Stihovi su moji osmjeh davnih pređa
eho što se javlja kao smiraj duše
u postelji kad sanjam zatvorenih vjeđa
netko neznan u jedra mi puše. 

Hvala pređi, vaša krv je dar
trag na nebu kojim želim proć
u rimama mojim gorjeti će žar
vaših snova davno nestalih u noć.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.