Točka obzora

Nečujne riječi dopiru do mene
kolikogod sam zatvorena u sebe
sjena prekriva čitavu Zemlju
skrivajući svoja pohotna usta
iza zavjese od smoga.

I padaju kupole zlatne
kao kule od karata
nebom se kupaju oblaci
u našoj uzavreloj krvi.
I veličanstveni spomenik
na trgu slobode
bješe utvara vlastite zablude.
Podrhtavaju stoljetni stupovi
dok na posteljama leže mrtvi
zagledani u nepoznatu,
crnu točku obzora.

Imaju li šansu tek rođeni
nezadrživu pošast preživjeti,
probuditi se još jednom
u čistom, plavetnom danu
i zaboraviti ove pljesnivo,
sablasne noći?

Kamo idemo,
ni sami ne znamo!

 

8 komentara za "Točka obzora"

  1. Suzana Marić
    Suzana Marić
    28/03/2020 at 8:22 pm Permalink

    Teška pjesma oslikava tužnu današnjicu. Ugodnu večer ti želim, Katarina 🌷

  2. boba grljusic
    boba grljusic
    28/03/2020 at 9:05 pm Permalink

    Da, teška pjesma ,no ipak dobra pjesma
    pozdrav tebi

  3. Marija
    Marija
    29/03/2020 at 7:10 am Permalink

    Pjesma djeluje kao proročanstvo koje je napisano davno za sada, a ipak se sada ostvaruje. Upravo živimo tvoje stihove, a koliko jučer činili bi mi se samo kao daleko predskazanje.:)

  4. Mihaela
    Mihaela
    29/03/2020 at 9:25 am Permalink

    Lijepa u svojoj tmurnoj atmosferi.:)

  5. katarinab
    katarinab
    29/03/2020 at 2:08 pm Permalink

    Suzana, Boba, Marija, Mihaela, hvala vam na pažnji i ostavljenim komentarima koji mi puno znače.
    Nažalost, to se zbiva u sadašnjosti i želim svima svako dobro. Čuvajte sebe i svoje najmilije.
    Lp.

  6. gabi
    29/03/2020 at 2:49 pm Permalink

    Jeza me prošla! Naravno, odlično si dočarala ugođaj ali svakako bih voljela mnogo ljepšu stvarnost.
    Pozdrav ti šaljem!☺

  7. katarinab
    katarinab
    29/03/2020 at 5:50 pm Permalink

    Draga Gabi, hvala ti na pažnji. Strašno je to što se dešava i moram ti priznati kako mi je užasno teška svakodnevica. Osjećam nemoć, žalost, gorčinu, težinu, ljutnju i tko zna što još. Ne bojim se za sebe, ali stravične su brojke umrli u ovom biološkom ratu u kojem se čovječanstvo bori protiv virusa (?), ne smijem niti gledati dnevnik.
    Što se tiče potresa nadam se da se je Zemlja smirila i hvala Bogu da nema više žrtava. Jadni ti ljudi koji su ostali bez svojih domova.
    Želim ti sve najbolje, lp.

  8. ENEDIEL
    ENEDIEL
    31/03/2020 at 6:41 pm Permalink

    Imaju li šansu tek rođeni
    nezadrživu pošast preživjeti,
    probuditi se još jednom
    u čistom, plavetnom danu
    i zaboraviti ove pljesnivo,
    sablasne noći?
    lp Katarina

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.