TOČKA

TOČKA

Točka. Pa počnem red iz početka.

Kiša još uvijek pada i travanj je još uvijek.
Nikad kraja. A i ne bih još koraknuti dalje,
Ali morati ću, jer sutra više nije danas.
Tako je uvijek bilo. Nebo plavo i sivo,
Oblacima kićeno bijelim, kao zastavama.
Predaju li se to kiše, ili je vjetar jak,
Pa sve što je bilo lagano briše.

Točka. Pa počnem red iz početka.

Taj vjetar je ostao u mladom lišću,
Pa vjetri, pa lahori, pa čarlija.
Vjetrovi isto vole mlado lišće i pupoljke.
Ali ne daju se ruže, ne daju se perunike,
One znadu da je došlo vrijeme za cvatnju,
Da uljepšaju zelene podloge travnatog’ travnja
I nebo je uz njih. Sutra će sjati sunce.

Točka. Pa počnem red iz početka.

Sutra je Prvi svibanj. Praznik rada.
Negdje na nekom proplanku, na nekoj livadi,
Čut’ će se pjesma slavuja i kosova.
Eh da mogu rad ovdje slaviti
I oni ptići koji u tuđe zemlje odletješe.

[email protected]

 

6 komentara za "TOČKA"

  1. songfordead
    30/04/2019 at 10:32 pm Permalink

    dan rada a mi priželjkujemo dan odmora,
    netko običnog čovjeka zbog toga kudi
    pa kaže nikada neće da mu zarudi

    dižemo bune ili ne, sve je to psihologija discipline
    da i oni u crvenim foteljama rade a ne kradu u našem radu
    ne bih bilo prepiske već samo pečenih janjaca
    i čokoladne delicije na tanjurima

    noć

  2. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    01/05/2019 at 7:02 am Permalink

    Songfordead…Sretan 1. maj! 🌹🌹🌹

    Hvala na lijepom komentaru, kad varovi popuštaju,
    a para ide na uši…Pozzzz

  3. Marija
    Marija
    01/05/2019 at 7:44 am Permalink

    Prekrasna pjesma. Ne daju se ruže, ne daju se perunike, ali ptići nam odljetješe. Gramzljive ptičurine ih otjeraše. Pogađa tvoja pjesma. Pogađa duboko.

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    01/05/2019 at 11:57 am Permalink

    Sutra je Prvi svibanj. Praznik rada.
    Negdje na nekom proplanku, na nekoj livadi,
    Čut’ će se pjesma slavuja i kosova.
    Eh da mogu rad ovdje slaviti
    I oni ptići koji u tuđe zemlje odletješe.

    Zaista bolna istina . Sretan praznik rada, Ljerka 🙂

  5. Krebs
    01/05/2019 at 12:11 pm Permalink

    Poezija..puna boli i tuge jer – odletise, rasuse se, svugdje su samo ne na ognjistima predaka…LP

  6. easy rider
    easy rider
    01/05/2019 at 9:34 pm Permalink

    Bravo Ljerka, poetski savršeno napisano!

    Pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.