Neprestano me bude oči,

neke vrele oči neviđene čežnje,

oštri žmarak,

oči zelene i modre, ljepše od pogleda neba,

i šesnije od svake perle,

oči koje posramljuju draguljare i zlatare,

oči sedefne i biseraste,

oči plime i oseke,

oči slutnje.

 

Oči šarenije od zjene dugine,

odmorne i sanjarske zelene oči,

oči bogatstva paunova repa,

oštrije od oštrice dvosjekla mača,

oči, kameleonova uresa,

oči u kojima se vide slike sutona i dijete jutra,

oči staklene.

Oči, plave krijesnice svemira,

modre, duboke, kristalne i smaragdne oči,

transcendentne oči.

 

Nitko nema takve oči!

ni Rusalke ne gledaju tako,

u njima je slap i bijeli spokoj;

Afrodita gubi bljesak ljepote,

oči su najljepši život,

duša neba,

plov meduze,

oči svih oceanskih priča,

plavi pogled bez krivnje.

I Gorgona je slaba u pogledu očiju sfere,

oči neiscrpne, oči duboke, oči bez dna,

oči vatrometa, slovo svemira,oči morske vode.