Nikada neću moći spoznati
koliko imaš različitih lica
kada će i koje probuditi budilica;
rascjep nikad neću doznati.

Prvo, i možda pravo, probude vali
kad ždralovi su daleko odletjeli
i nenapisane pjesme raznijeli
dok gordom suzom cakle žali.

S drugim sjediš na Kapitoliju
nemilosno spuštaš oštricu mača
ne čuješ jauke sestara niti plača;
Vae victis! – Za tvoju čaroliju.

Nesvjesno se pojavljuje i treće,
samozatajno, poput golubice
ne znajući da nosiš njeno lice;
kao tajna ljubav ono je najveće.