Pamtiš li prvo vrijeme

Kada su se ruke nespretno vrtjele jedna oko druge

Kao dvije poludjele kazaljke

Koje žure u novi dan

Jer samo smo htjeli što prije spoznati

Način na koji ćemo se voljeti sutra.

 *

U to doba su jedini ožiljci ljubavi bila naša imena

Urezana na klupi

Smještenoj na pedesetom koraku

Noćne šetnje kroz gradski drvored

U smjeru istok-zapad.

*

Pamtiš li drugo vrijeme

Kad smo se iskusnim pokretima približili točki konačnosti.

Ljubav je u grozničavoj panici promijenila smjer

I kao slijepi putnik još neko vrijeme putovala s nama

Od zapada prema istoku.

Tamo gdje je začeto svjetlo.

Tamo gdje je planulo Prvo Sunce.

Mi smo se , bježeći od kraja, uzalud vraćali na početak svega.

 *

Sad je neko treće vrijeme.

Šetam sam ispod neba koje poput napuklog nara krvari u sumrak

I cijedi sok po usnama nekih novih ljubavnika.

Već se nejasno sjećam onih sitnih detalja naše bivše sreće.

Zaboravljamo jedno drugo.

Kako da nas onda pamte usputni prolaznici koji tumaraju sivim pločnicima.

 *

Skeptici kažu da će jednom neka crna rupa progutati prostor i  vrijeme.

I nastat će Tama.

Ali ja znam da će preživjeti ljubav

Zlatnim slovima utisnuta u vječnost

Jer pjesma nikad ne zaboravlja.