U gluhoj noći dok zvijezde blijede

A Mjesec  sniva  pod crnim velom

Krilate misli koga da slijede

Kako nebo dotaknuti čelom.

 

Na vlatima trave teškim od rose

Kao da počiva neiskazana tuga

Daleko za šumom, iznad gorske kose

Obasjana zorom prostire se duga.

 

Pjesnik traga za bojama živim

Uzdrhtao sav od boli nagle

No dol ogrnut kaputom sivim

Stihove mu skriva usred magle.

 

Al’ u duši iskusnoj što vazda sniva

Množe se unedogled sve birane riječi

I duh mu živ u svakoj stvari biva

Dok u srcu lira poskakuje i ječi.

 

O, nije još iscrpljeno vrelo

Mrtva nije uzvišena Muza

Samo se plače tiho i zrelo

Negdje u tami, skrivenih suza.