Tu si čovjek drugog reda,
nemaš zemlje, nemaš blaga,
sa visine svak’ te gleda,
jeftina si radna snaga.
Samo radiš, novac štediš,
vrijeme juri, idu dani,
dokle rintaš nešto vrijediš,
kada kloneš letiš vani.
Jezik tuđi, strani ljudi,
međ’ njima si niža klasa,
dva te hvale, sedam kudi,
oteto ti pravo glasa.
Za domom te čežnja mori,
jel’ od toga išta preče,
sa tugom se srce bori,
u tuđini nemaš sreće.
julija
Lav
21/12/2012 at 4:07 pm Permalink
Skladao si i ove stihove tečno, impresivno. Čovjek ode u tuđinu i teško mu je, a nekada tuđina dođe u čovjeka, u njegov izvorni dom pa mu je opet teško. Ugodan ostatak dana Marko 🙂
21/12/2012 at 5:17 pm Permalink
što se ono kaže..trbuhom za kruhom..samo kaži toj dotičnoj gospodi da oni nikad ne bi bili gospoda da im Hrvat nije izmislio kravatu 🙂 a gledanje s visoka hm, vjerujem da ima veze sa porijeklom taman da imaš jednako ko i oni ali da si kojim slučajem tajkun, ne bi te gledali tako,dakle ipak se sve vrti oko love 🙂
ako me već ne vole ja bih se potrudio da me se boje,haha , pozdrav Marko, odlična ti je ova.. U tuđini
21/12/2012 at 5:22 pm Permalink
da, teško je kad se istrgneš iz svoje okoline i pokušaš pružiti korjenje negdje u tuđini, nailaziš na glineno tlo, kamenje i surovu zemlju…
pozdrav 🙂
21/12/2012 at 7:26 pm Permalink
Hvala na druženju. U međuvremenu sam se već udomaćio a pjesma svjedoči o jednom životnom razdoblju kada sam stvarno tako osjećao.
Srdačan pozdrav!
22/12/2012 at 9:02 am Permalink
dobro si ovo sklepao
baš ide niz jezik riječ mada tema je tužna
lijepo jutro želim
sfd