Ne čitajte pjesme!

Mogli biste upasti u zamku!

Možda vam se pjesma neće svidjeti već na početku

pa čemu onda gubiti vrijeme

da idete do kraja?

Ako ipak uspijete doći do kraja

nakon odluke da joj date drugu priliku,

možda je nećete razumjeti.

U tom slučaju

naglo se može poljuljati vjera

u vlastitu pamet.

Ne, ne, to sigurno ne biste željeli.

Ali sumnja bi vas mogla natjerati

da čitate ponovo.

A iza jedne uvijek dolazi još.

I još,

I još…

To bi vas već moglo umoriti.

Kada ih budete čitali

možda se spotaknete na duboko skrivenu misao

koju ne možete s nikim podijeliti,

možda zalutate u vremenu

ili se vrijeme zaustavi na trenutak,

možda upoznate nekog

ili (ne daj Bože) uspijete prepoznati sebe,

a možda od silne bujice riječi

postanete ovisni.

Možda?

Ili sasvim sigurno.

Odjednom se nađete u začaranom krugu

iz kojeg više nikad ne možete izaći.

Tko će tada utažiti vašu glad?

Zato molim vas, budite pametni,

NE ČITAJTE PJESME !

 

A što bi se tek moglo dogoditi

da ih počnete pisati?!