živjeti ćemo na suncu
mjesec će nam ležaj biti
svaka zvijezda će nas opijati
glazbom tame
rosa će nas jutrom
darovati obećanjem
samo tako ćemo postojati
željeti
snivati
tuđom mržnjom
točene pehare pune suza
ispijati
tapkati po oblacima bijelim
u svakom danu i noći ostajati sami
ljubavlju svojom postojani
tako bih mogla spavati
na grudima tvojim koje bdiju
osmjehom izgovarati
usnama šutjeti
ne pitati
ne odgovarati
provesti vijek
zauvijek
na nebeskom polju
i čekati uz tebe
svaku noć novu
Marija
Suzana Marić
Tonka
08/08/2012 at 10:23 am Permalink
Lijepa pjesma, sve pohvale, dobro došla na portal !
08/08/2012 at 1:34 pm Permalink
provesti vijek
zauvijek
na nebeskom polju
Uz dominantan osjećaj ljubavi, oslikala si i moć pjesnika koji svoj svijet stvara od same ljepote, svijet u kojem se može osmijehom izgovarati, usnama šutjeti, poezijom govoriti. Stih ti je nježan, mekan, miluje osjetila. Veliki pozdrav 🙂
08/08/2012 at 1:56 pm Permalink
poštovanje Jim …..Marija, hvala na komentaru, duboki naklon 🙂
09/08/2012 at 11:37 am Permalink
zauvijek+čekati, baš to