nadam se,
da ću pronaći izlaz iz šume
dok nemoćnu
strah me proganja
pokušavam pjesmom rastjerati zvijeri,
opipati hladnu stijenu,
odmoriti

Voljela bih ostati mala seljanka
poderanih cipela
s mirisom pokošena sjena u kosi
zlatnog klasa nevjesta

požurujem korak
sklapam ruke moleći molitvu za slijepe
„dođi sveti Duše i ja sam Božje dijete
pomogni i otjeraj očaj,
osvijetli stazu kojom hodim,
da krenem za srećom“

U svilenoj marami komadić suhog kruha,
mrvica pljesnivog sira,
kovanica,
ako ne daj Bože zatreba
dvije slike
i jedna uspomena

otvara se bijela svjetlost,
izgubljene duše na rubu šume čekaju,
utihnule zvijeri režanje,
sanjaju o željama
kad nemoćne snaga napusti
uz Božju pomoć
ja prolazim