Srce se razvlači k’o meko tijesto

ja ga korak iza  po svijetu pratim

zadrži me samo to tajno mjesto

slobodom da odem i da mu se vratim.

 

Uvijek me isprati kroz nečujan smijeh

jedno oko plavo  pa se onda sklopi

u stalnom putovanju ne vidi grijeh

samo ga prešutno  slanom kapljom škropi.

 

Uz tvoj blagoslov mojim slovima blago

to  je vjetar u leđa  divljim pticama

kad ispuste iz kljuna kamenje drago

vraćaju se , dušo , našim sitnicama.