Val i stijena

Kao da si val ponesen burom,

u zagrljaj hrliš, čeka te stijena.

I dok me svojim nemirom budiš,

stijena u meni postaje žena.

 

Osjećam, drhtim, a moje tijelo

za dodirom sreće već dugo vapi.

U hladnu samoću sam usidrena,

a život kroz pukotine polako hlapi.

 

A ti me na svojim rukama ljuljaš

i mladost mi nova teče kroz vene.

Ponovo dišem, ponovo gorim

okićena vijencem od srebrne pjene.

 

Još uvijek ne znam je li to ljubav

ili u vjetru pjeva sloboda.

Beskrajno more je naša sudbina

al’ cvjeta kamen dok ljubi ga voda.

6 komentara za "Val i stijena"

  1. ENEDIEL
    ENEDIEL
    08/05/2019 at 9:23 am Permalink

    Stijena postala žena
    al cvjeta kamen dok ljubi ga voda
    krasne slike
    lp

  2. julija
    julija
    08/05/2019 at 12:27 pm Permalink

    Gabi, tako virtuozno prelaziš iz stiha u stih, iz slike u sliku, da čovjek ni ne osjeti da je pjesma pisana vezanim stihom. izraz je spontan, pa se ni ne osjeti da odstupa od prirodnog govora. 🙂

  3. AnjaL
    09/05/2019 at 5:59 am Permalink

    Gabi, predivna je ova ljubavna! Svaka strofa je posebna. Vp! 🙂

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/05/2019 at 8:15 am Permalink

    I meni se je jako svidjela pjesma . Bravo, Gabi ! LP 🙂

  5. easy rider
    easy rider
    09/05/2019 at 5:52 pm Permalink

    Kao bistra rijeka teku ovi stihovi!

    Pozz

  6. gabi
    10/05/2019 at 8:51 pm Permalink

    Hvala vam na lijepim riječima, moje dame!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.