05 prosinca 2022
Autor: Josip Ergovic
Kategorija: Uncategorized
Pridruzimo se i mi, nacas, sveopcoj zabavi oko dekliniranja-sklonidbe-sklanjanja imenica kàtār, kätar i Kätar... ja bih rekao Kàtār. Mišici naših nogometaša-gombaca zasigurno su u potpunom kätru… ili, tocnije, u potpunom katáru nakon prošle utakmice u Kätru… ili pak,u Katáru. A što… sve zajedno, nema ama baš nikakve veze s kätarima, odnosno, s kätrima (patarenima) kojih nominativ u našem jeziku takodjer glasi “kätar“.
U hrvatskom tisku i srpskoj štampi mogu se pronaci brojni osvrti na preporuku (koja je, koliko citam, proistekla iz) našeg “Instituta za jezikoslovlje”, da se – u skladu s nekim analogijama – naziv drzave Katar u dativu i lokativu treba pisati “(u) Katru”. Svi ti osvrti bacaju strucnije ili manje strucno potkrijepljeno svjetlo na uoceni jezicni problem. Te… da je stari izgovor ucestaliji, te… da postoje brojni izuze(t)ci kod upotrebe “nepostojanog a”, te… da…). I šta se ja sad u to imam petljati!? E, pa imam!
Uocio sam, naime, jedan argument koji u tisku-štampi nisam zapazio, ili barem niie naglašen i stavljen u odgovarajuci konteks onako kako bih ga stavio ja… u svojoj sveopcoj zabavi. Kako slijedi:
Pretpostavka “Instituta” kaze da je u ovom slucaju rijec o imenici koja se izgovara s “brzim” (kratkosilaznim) naglaskom na prvom slogu. E, pa… je li tomu baš tako!?
nytimes.com daje vrlo zanimljiv uvid u globalni izgovor rijeci Qatar. Kod zapadnjaka preteze oblik “Ka-TAR”, dok Arapi izgovaraju nešto kao KUH-ter, s izrazito guturalnim-straznjojezicnim “k”. Dictionary.cambridge, dotle, nudi izgovor s kratkim udarom na prvom slogu pa zatim s iznimnim duzenjem vokala “a” u drugom slogu. Kod preuzimanja tudjica, razumljivo je, mi te rijeci prilagodjujemo svojem akcenatskom sustavu. Sve gore navedeno ne daje dovoljno razloga za citavu pompu koja je, po mojem mišljenju nepotrebno, uzburkala duhove i stvorila pomutnju u jezicnoj praksi. Uocljivo je da su neke hrvatske tiskovine prihvatile “normativni naputak” Instituta. Druge, opet, nisu. Time je stvorena kaoticna situacija u kojoj hrvatske jezicne norme, zapravo, i nema. Sto nije daleko od istine. Podsjecam pritom da u mreznom izdanju “Hrvatske enciklopedije” i danas stoji: “… u Kataru zivi…”
Homonim-istozvucnicu – tj. rijec “kàtār, -katára” grc. (katárrus – tijek…, upala sluznice) prema Klaicevom “Rjecniku stranih rijeci…” trebalo bi, dakle, u nominativu izgovarati s “kratkouzlaznim naglaskom na prvom slogu te zanaglasnom duzinom na drugom slogu, a u dativu, npr. s dugouzlaznim akcentom na drugom slogu: /”kataar; kataara; u kataaru“/. Cinjenica je, medjutim, da u velikom dijelu Hrvatske u svakodnevnom govoru postoji izrazena sklonost kracenju naglasnih i zanaglasnih duzina pa se rijec “katar”, u znacenju upale, kao i “Katar” u znacenju naziva drzave vecinom, uistinu, izgovara s “brzim” akcentom na prvom slogu i bez zanaglasne duzine. Ta cinjenica ne znaci, nuzno, da bismo u jezicnu normu trebali uvoditi nedovoljno potkrijepljene ad hoc preinake.
Toliko ja… a šta o svemu tome misle patareni-katari-katri uopce nije vazno, jer naziv koji smo im pridodali sasvim logicno nosi akcent na prvom slogu, sukladno obliku ( cátaro) koji smo preuzeli iz talijanskog jezika (vidi Skok: Etimologijski rjecnik…).
Sad je red na vama… pa, zabavljajte se!
05/12/2022 at 10:50 pm Permalink
Eto, baš si se potrudio…
Ja znam za Kotare i izraz “došao sam iz Ravnih kotara”.
06/12/2022 at 8:18 am Permalink
Sve gore navedeno ne daje dovoljno razloga za citavu pompu koja je, po mojem mišljenju nepotrebno, uzburkala duhove i stvorila pomutnju u jezicnoj praksi. 🙂
06/12/2022 at 12:49 pm Permalink
Prošli smo dalje, među 8 najboljih na svijetu. Volim gramatiku, ali volim i uspjeh hrvatske reprezentacije. Veliki pozdrav 🙂
06/12/2022 at 1:20 pm Permalink
Da stvar nije zakucasta, ne bi se lomila koplja. Originalnost moje ideje, za razliku od ostalih misljenja, lezi u problematiziranju pocetne “krunske” pretpostavke “Instituta” o nepostojanju zanaglasne duzine u rijeci Katar. Ukoliko ta duzina postoji, sve price o “nepostojanom a” u kosim padezima automatski padaju u vodu. Pljus!
Ono o cemu sada razmisljam je neprocjenjiva vrijednost mogucnosti koju mi pruza “Ocaravanje” da svoje misli u trenu prenesem brojnom citateljstvu.
06/12/2022 at 3:58 pm Permalink
Zanimljiva igra s nepostojanim a. Eh te naše glasovne promjene! U svakom slučaju nešto dozlaboga dosadno pretvoriste u nešto zanimljivo!
06/12/2022 at 4:15 pm Permalink
Ja samo znam vrabac vrapca. A zašto je fratar fratra, a zlatar zlatara- pojma nemam. 😉
06/12/2022 at 5:38 pm Permalink
Zanimljivo i poučno.Danas je nogomet potegao pitanja jezikoslovlja, po fb, pa tako i koji je jezik stariji hrvatski ili pak srpski. Voljela bih i sama to točno znati.
06/12/2022 at 10:50 pm Permalink
Pozdrav i Mihaeli, Lavu i Suzani. Dobro nam dosli na nasu malu zabavu! 🙂
Ti vrapca, Lave… na prvu loptu rekao bih: /ZLA-taaar – zla-TAAA-ra/ – jednako kao i /KA-taaar – ka-TAAA-ra/. Kod “fratra” je situacija bitno drugacija, zato sto u nominativu nema zanaglasnu duzinu na drugom slogu. U kosim padezima (a to su svi osim N i V) u “fratru” naglasak ne prelazi na drugi slog, kao sto je to slucaj u “zla-TAAA-ru”, nego ostaje na prvom slogu. Rijec gubi “nepostojano a” u drugom slogu i ostaje dvoslozna /FRAAA-tar – FRAAA-t(a)ra/. Prosto k`o slapa, zar ne!? 😉
Suzana, srpski jezik i hrvatski jezik razvijali su se kao jezici dviju etnickih skupina, koje ce kasnije postati juznoslavenski narodi, jos u doba baltoslavenskog jezika, davno prije velike seobe Slavena izmedju 5. i 7. stoljeca. Po dolasku u danasnju postojbinu, znacajna su razdoblja: cirilometodsko, u 9. st. i nase preporodno u 1.polovini 19.st. u smislu svjesnog, uvjetno bih rekao, “umjetnog” priblizavanja nasih dvaju jezika. Glomazna je to tema za strpati u nekoliko redaka.
07/12/2022 at 9:01 am Permalink
“Ono o cemu sada razmisljam je neprocjenjiva vrijednost mogucnosti koju mi pruza “Ocaravanje” da svoje misli u trenu prenesem brojnom citateljstvu.”
Ne misliš to valjda ozbiljno?
07/12/2022 at 11:25 am Permalink
Mislim to vrlo ozbiljno. Konkretno… idejicu koju sam ovdje iznio prije toga sam podijelio sa svojim uzim drustvom, na jednom “blogu”. Vecina tih osoba nije iz moje branse pa ih to nije zainteresiralo vise od: “A, je li?” Mogao sam to objaviti na nekoj od svojih stranica (LinkedIn, Goodreads) ali tamo im nije mjesto. I tko, uopce, posjecuje moje stranice. Mogao sam napisati clanak i poslati ga casopisima za jezik i… cekati… cekati…
Koliko visoko ce neki bilo gdje objavljeni tekst biti postavljen na Google-trazilicama, ovisi o posjecenosti te stranice. Sudeci prema “navodima” na koje slucajno nailazim vrsljajuci bespucima mrezice, “Ocaravanje” je solidno posjecen portal. I tako mi se… “ukazalo”, je li? Pragmaticno, zar ne?
07/12/2022 at 1:03 pm Permalink
Da , Jospe ! Pisat cu sad o meni ! Davno jos , prije rata , sam otisla , i sad se uvijek ponovo pitam , da ji je sve ovo sto sam uporno zadrzala u sebi , mislim – jezicna pravila Ex- Jugoslavije , ili da u ovim godinama pocnem uciti nova pravila !? Pocela sam pisati po novim hrvatskim pravilima , pa se zbunila…
Da , imate pravo , Ocaravanje je Portal sa visoke kvalitete ! Marija na vrhu sa suradnicima me uvijek iznenadjuju , tako da sa respektom ulazim ovdje …i ucim pomalo !
ps. poznata su mi jos pravila -czs u kgh…