Veljača na vrata stigla,

bijeli kaput razodijeva,

a zaljubljen pod prozorom

mačak serenadu pjeva.

 

Polusneno Sunce lijeno,

mamurno i blijedo kruži.

Zlatne svoje zrake škrto

još u zavežljaju drži.

 

Proljeće se iza ugla

šulja tiho i polako,

al’ se zima nakostriješi

i u kut ga stjera tako.

 

Povrh brijega, u visini,

debeli se oblak klati.

Džepove je poderao,

snijeg će mu se rasipati.

 

Malo toplo, malo hladno,

malo kiši, malo sije…

Neki drski šaljivđija

iza tog se djela krije!

 

Veljača na vrata stigla

nasmiješena, lijepa lica,

a pod krinkom još je ista –

poznata prevrtljivica.