Sutra, sutra, razboljet ću se sutra,

žalnije i dublje od samoga Žala,

i mrijet ću živo među grmovima nara,

zapešća smrskanih oko svoga vrata.

Sutra, sutra, i bedemi će htjeti

mojoj sjeni biti zadnja java,

dok na suroj tvrđi dan diže vjeđe

i zatire snove mojih sânja.

 

Sutra, sutra, razboljet ću se sutra,

mir će zriti ispod moga lica.

Boljet zlatnu poleći ću u se

da joj mogu biti vidarica.