Arhiva > branka

Hrvatske perunike

Moja kći je moja zemlja. I Zlarin je moja zemlja. Moja je zemlja i moj mrtvi prijatelj. Krici studenoga na Ovčari moja su zemlja. I sva krv ravnice. Moja zemlja leži u svim jamama prepunim istine o njoj. Ona miriše među modrim perunikama Velebita. … Od sviju i od svega, moja zemlja najviše je moja […]

Pročitaj cijelu poeziju

Larus

Ne čuh te jutrom s obzora maestrala. I ne kušah ranu kojoj se spremaš. Samo ćutim, dah svoj nemaš. Vidim tek zlato u kostima bure i more dok valja zadnje ti ure. Umorna Luka sakriva lice pred konopima Bogorodice što vežu tebe u stijenja budna crninom i vremenom trudna. Galebe, ne čuh te jutrom iz […]

Pročitaj cijelu poeziju

Od groba sav

Neću ti stići prije samoće danas. Niti sutra me neće na tvom dovratku biti. Ti ne samuj pod krošnjama murvi. Prevarit će te šumorom svojih dugorukih grana i slatkom zemljom što na njima zori. Neću ti stići prije samoće danas. Niti sutra neću na tvom stablu dolistati. Ti ne zašivaj nebo prstima i ne pleti […]

Pročitaj cijelu poeziju

Prizor (sa Zlarina)

Vàle, vàle, vàle se vâli, brodom što Vàlom brodi i vjetrom što Žâlom žàli. Vàle se, dubini bježe dok obala u naručaj steže. Vàle se, raspinju, mòre, nemirno, žalno môre.

Pročitaj cijelu poeziju

Poesía del mal

Kroz usmine mliječnih staza svemira nazirem uštap tvog tijela. Do pola si bog od pola ja.

Pročitaj cijelu poeziju

Smiraj

Ti putuješ sa mnom. Ti putuješ sa mnom između dva rata i dviju strana tjesnaca siječanjskog svitanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Bijeli makovi

Ako vidite moje lice, ako ikad vidite moje lice razvijeno poput zastave na jarbolu osramoćenih, ne okrećite svoga lica. Po trudovima smrti isporučite mi svu moju nesvršenost i žarko bijele makove koje ću iza njega skriti: tišinom da ga zamrznu i zabijele u krvi. Ako ikad čujete plač, a među živima i dolazećim nitko ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

In memoriam, lijepa Marijan (Riječju te u život dozivam)

In memoriam, lijepa Marijan. Poželjeh ti sreću u smrti, dok slijepi albatrosi oblijetahu brodovlje okovanih mora, lomeći svoja dugopera krila na užarenim križevima neba.

Pročitaj cijelu poeziju

Crni flor

Preslagujem možđane u likvorne oblake koji su nuspojava cjelonoćnih coitus interruptusa tamnih bića i moje savjesti. U nekom svijetu gdje je Mjesec jedina svijetla pukotina uma zovu me Uzorita. Tamo vlada vječna pomrčina i Mjesec je tek prijevremeni ejakulat uzbuđenih šetača Mliječnoga puta. Oko vrata svezujem crni flor. Tugujem za izgubljenim dobrim glasom svoga prerezanog […]

Pročitaj cijelu poeziju

Vizionarstvo mrtvih

Umrijeh jutros na prosinačkom dlanu, nakon tri sna bolovanja i gladi. Još tri dana lutah među odbačenicima smrti, kroz okamine svjetlosti i nečujne božje glasove. Vidjeh svoje kosti kako gore u krušnim pećima djetinjstva. Vidjeh svoj jal kako vijori na najvišem stijegu poniznosti. Vidjeh sve što oživjeti mora. Sve što mora mrijeti. Stajah nad ukopištem […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts