Arhiva > branka

jutro pod mastrinkom

bijah maslina   i ti si bio   bijah trudna tekućica u oku neba   bijah   rekao si: objesi o moje zlatne kralješke trećinu dana i dvije trećine noći, objesi sunce   rekao si: u moje ždrijelo izdahni samotu svôg vremena   bijah maslina o zemlju okovana   bijah   zlatna smrt što rađaše […]

Pročitaj cijelu poeziju

Divlja trava neba Dunava

Tko li te je pozvao pod zlato neba Dunava, sjenu križa u hodu svom da blaguješ? Tko li te je studen majci na dlan mrtva vrisnuo, divlja, divlja travo zlata neba Dunava? Dok smrskan i živ iz jame boli zlatiš se, zastaje gaz bremena i mir sa zemljom miruješ, divlja, divlja travo zlata neba Dunava. […]

Pročitaj cijelu poeziju

u krilu Abrahamovu

mjesec položen nad lice pustinje svaki u svome bogu broje pijesak, naviješteni proroci i progonitelji čovjekolikosti plavičasta grlica u krilu Abrahamovu odzibana slad datulja niz grlo im spušta oko iscurilo u vrijeme pastirova pjesma zaleđena Abrahame, mjesečeva mlađ nebesima pluta mora su jalova, a mreže besplodne tvoj je holokaust i moj put i put oko […]

Pročitaj cijelu poeziju

Asfodel za Evu

Pomislim o tebi dječaka s asfodelom u rebru. Pomislim o tebi sebe izrezbarenu od čekanja. Pomislim o tebi grob i pticu na samrti.   Njišeš me pod krošnjama koralja. Naš otok u žeravi teče.

Pročitaj cijelu poeziju

Zaručnica

Ženo, ne prekrivaj lice danom. Raznaži svoje slane grudi i dopusti valu dubinom da ih doji. Bradavice tvoje – koraljni otoci što obiru ih poljupci na dah. Šal od kose ne vezuj oko vrata. Neka sati tmine na kolajni se njišu – oni neće odati miris Mjeseca u tebi. Rodi se dok on mokra stopala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Mea maxima culpa

… jer klečim pred plodnošću i nezavjetnim svitcima dana. Netko je obrao svu tamu moje voćke i ja postadoh starica. … jer ulazim u grob. Crveni leptiri miluju memlu i ukosnice u dječjoj lubanji. Netko je zaustavio igru. Ozarenost nije čovjekolika. … jer blijedim na dlanovima bedema. Umiranje je sporo i podsjeća na život. Netko […]

Pročitaj cijelu poeziju

Vrijeme bez vjêđa

Tamo gdje idem, ti ne traži. Puteva više nemam i svi moji grobovi u vojni čekaju glas.

Pročitaj cijelu poeziju

Pokornost

Propustih šutnju kroz svoju pest i tad rastvorih dlan što peče. Sve što nađoh znak je riječi od čije siline nema veće. Prinesoh je čelu da utisnem bol koja iz nje vrišti i ječi. Kad padala budem, prvo ću pasti za onog koji preda mnom kleči.

Pročitaj cijelu poeziju

Šaputanje memli

Odgodi ovu smrt za još jedan dan. Za jednu jamu u zemlji manje. Ja ću iz tvoga vrletnog oka opet ispuzat’ naga i duboka. Iz ruku iscijedi rasole neba i kišu moje minule braće. Ja ću iz műka njihova lijesa biti sjena što memli šapće: “Odgodi ovu smrt za još jedan dan.”

Pročitaj cijelu poeziju

Kavijar

Srebrna soba

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts