Arhiva > branka

Ugniježđenje

Kako da te ugnijezdim iza oka, iza svijeta, iza svega? Iz tog cijelog svega u sve da se rastreš, i da sve bude prepuno tebe i čeznutljivosti tvojih ječanja dok otvaraš oči pod pokrovom sniježnomodre bezvremenosti. Kako da izdrhtim dah tvog porođenja iz vriska koji zaklanja me od tebe? Oslijepih da ti budeš odgledan. Ugniježđen. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sedreni dažd

Vrijeme je. Daždi moj sat. Tuče ga sedreni, osoljeni bat. Udarci lome zanijemile sjene, bol pljušti gdje god da koja krene. Nebo isprepleće prste sa danom: čekaju, nit’ sat prvi nije još pao. Strpljivi, poput suze za zjenom, iščekuju tugu čovjeka za ženom. Dijete za križom ozareno moli, krici su njegovi svirepi i goli. Sunčevo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Strahoviđenja

Poslušaj kako jutro kaplje iz žila srčanica bardosa, stasalih pod istočnim zvijezdama. Poslušaj grgolj tokova koji noć otpravljaju među sjene zlatnih koračaja. Osluhni! To Bog uranja ruke u snove i razmagljuje naša strahoviđenja. Nebeski splavar bez vjetra, s kosturima za jedra. U modru mudrost nas ovija, pod obrubom mesa protjeruje krv. Bisernim munjama kruni nam […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zdanje

Sjeća li se itko sakralne boli ujetkane u brojeve mog dolaska? Tek po mirisu truljenja noći u dan prepoznah sluznu vlagu hranilišta žlijezda i tkiva genskog biljega mog zdanja. U ishodištu zoridbene diobe započinjem koračanje površinom vode i borama zraka, od nekada do sada, preko močvarišta živoga pijeska u kojem gušim vlastite riječi da ostanu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Dvije smrti, more, ja

Volio si je u svojoj. I u njenoj smrti. Volio si od nje i njeno i moje. Blijedu u kamenu, odzibanu k šutnji. Podno vala što ne plovi, u dubini koja sluti. Voljela sam od tebe i njeno i tvoje. Voljela i more koje tebi sliči. Sad tek vrisnem k plimi kad ne uzmognem joj […]

Pročitaj cijelu poeziju

Čaj u pet

Čekajući čaj u pet, zasnih sred ružičnjaka. Povečerjem nebo me pokrilo, na oblak lice mi prislonilo.

Pročitaj cijelu poeziju

Osrebrenje (na Zlarinu)

Dok dan osrebri obrube pogleda i prigrli crnilo među svoje zenite, uvjeri me da sam bila sretna i da sam na svom Žalu obljubila njegova zapešća do zadnjeg ubrizgaja tajnom obrane rumene rose. Uvjeri me. Uvjeri me u nezaobilaznost zamame jutarnje topline zemlje i spasonosnost ljeskanja mora u krajoliku osoljenog pripadanja. Uvjeri me, svećenice obreda […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ćelija

Podigoh dva od tri kamena položena na mojoj stazi-premosnici od umora do otjelovljenja. Još se imam samo roditi na obzoru dna kamenoloma bijelih koralja, u koji je položena moja prva žarna ćelija. Moja prva samica. Foto: Danijela Bolanča

Pročitaj cijelu poeziju

Mozaici

Kad sasuši me žeđ i zjenice popucaju od samotnih jutara, ja pijem sa sunčanih vodopada i pogledom hvatam tu jedinu kap u kojoj drhti sva ljudskost mojih tišina. Sprženih glasnica ječim i odajem od sebe ono najtajnije. I najkrvavije. Mozaici mojih odlazaka utiskuju se u krošnje i kišne misli na čije očevide izlaze snovoresci i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nakana mesa

Danas je nebo rodilo. Nakon devet vječnosti i jednog beskraja sažimanja. Razderano, oblaka prepunih krvave sluzi i umorenih zvijezda, pred zemlju je otkrilo nakanu mesa i sva obličja njegova utjelovljenja. Jeka budućih umiranja sunovratila se među ravni i vode krajolika netom okončanog poroda. Nebo je danas rodilo. Naum začet u prvom pokušaju. Jedan vrisak ništa […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts