Arhiva > branka

Kreacija

Presahlu potku vremena natapam crnom sluzi zemlje i plodnom vodom istruđene kroz porođajni kanal svijesti. U svu tu zgnječenu bol upredam nektarnu bjelinu i jednim jedinim pomakom sve postaje usijanje ogoljelog lunarnog pubisa.

Pročitaj cijelu poeziju

.(senryu)

“pašteta”… dijete odmahuje ruci sa stabla

Pročitaj cijelu poeziju

Dioba

Prislanjaš mi prste na lukove čela utiskujući pod lubanju reljefe svoje geneze u iščekivanju svetkovine mitoze. Nekrotično crnilo mog jednoumlja zbunjuje tvoja osjetila. Ti se ne možeš dijeliti sa mnom. Niti zriti u mom strahu. Otvaruješ nas u jutarnjim vrhuncima do glasnica me ispunjavajući zaglušujućim ehom svog tubusa. Tada progovaram jezikom crnih rupa na kojem […]

Pročitaj cijelu poeziju

Usanjavanje

Usni, ljupka Smrti, ovaj san usni sa mnom. Iako tebi već sve je znano, ipak usni, usni sa mnom. Primiri ruku na stegnu mome. San to je samo, magla med dvi čeone. Zato usni, usni mrtve svoje posađene niz bijele perivoje. Samo usni, i ne diši jako. Nemoj da sazna svatko da sa mnom snivaš […]

Pročitaj cijelu poeziju

Neboder

Zubima čupam to modro od njega: znam da plavo nije. Jezik zarivam u razderotine sjena. Crnu ćutim, niz grlo dok lije. Snove gutam. I mrtve i sretne. U utrobu krvavu od žada: materište kad razlije ušće, shvatim da raskrižje sam jada.

Pročitaj cijelu poeziju

Čednost krasula

Bjegunac sam iz sobe čednosti u kojoj sat oduvijek otkucava ponoć usred najbjelje boli; u kojoj je svako ozarenje zabranjeno zbog uspavanosti razlomljenih slika okačenih o zidove obnaženosti: “Zatvori oči! I ne stoj pred obzorom opačine uma čija tijelo tek je kvarna misao.” Bjegunac sam. Bjegunac sam prema tvojim najskrivenijim depresijama gdje mi grudi jesu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tisuće

Odavno žeđam tišinu lišća i šetnju riječima kroz maglena zdanja. Tu upoznajem tisuće ruku i tisuće boli što za sebe pitaju. Ispričamo se tako o davno umorenoj djeci i mirisu njihove kose u koju su uhvatili vjetrove bojeć’ se zaborava. Zato je magle posvuda. Zato je magle u mojim osmjesima. Opraštam se od tisuća obećavajuć’ […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ozdravljenje

Zemljom izgorena koža obnažuje se u kapljama jedva izdišućeg vriska. Razdanjuješ me po svom htijenju. A ja samo ozdravljam i odzdravljam žarom donje usne s koje cure gusti glasovi tvojih skrotuma.

Pročitaj cijelu poeziju

Crno podnevlje

Prije crnog podnevlja, umorena od zavođenja obala, umorena od ljudi koji krošnjama straha ne daju snove u sniježne jabuke poroditi, smještam se u mir svojih nepokornih bedara i nevina tečem, tečem vrhovima prstiju.

Pročitaj cijelu poeziju

Treptaj

Na južnom pročelju svog pogleda ugledah lik tvoj, oče, iako već zimama je osoljen. Koga li čekaš, oče, koga li čekaš, srebrna planino, rukama na vjetrove položene? Tvoja polja odavno su zaboravom okopana. Ne berem više mirte, oče, ne berem više tvoje ljubavi. Samo slanom bol si mrznem, slanom mrznem, plačom odmrznem. Od smokava više […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts