Arhiva > branka

Kenotaf za bogove

U kamenom dobu bila bih iscjeliteljica, predvodnica plemena majki i ona koja umilošćuje vjetar.

Pročitaj cijelu poeziju

Divlja trava neba Dunava

Tko li te je pozvao pod zlato neba Dunava, sjenu križa u hodu svom da blaguješ?

Pročitaj cijelu poeziju

prije kože

ruku zbitih u vlažnoj ilovači oblikujem svijest vječnoga

Pročitaj cijelu poeziju

Crni spavač

Pramac svijeta okrenut ka meni: vatra je na mojim rukama već gorjela. Bio sam svjetionik gubavcima i mesijama koji mijenjahu riječ za strah, dijete bijele smrti koje ne razaznaje zlo od zla.   Sad mrakouman i nag brojim cvjetove Sunčane krune i od njih spravljam čaj pjesnicima. Dišem kroz ožiljak i fugu tmine. Onaj sam […]

Pročitaj cijelu poeziju

nova pjesma (poezija ne umire)

nismo mi prijestolonasljednici neba niti cenobiti abrahamske pustinje vodi nas voda crvene puti, gušća od nas samih i glasnija od gladi kada smo sebe prikovali u kost izgubili smo jutro nove geneze sada umiremo kao kraljevi u vojničkim posteljama hropteći krv  s najtišeg vrha svijeta kako bismo čuli šuštanje vlastite kože u spalionici krikova ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Crveni med

U ljusci svemira lice što krvari (moje lice). Trgaš tminu s mojih bedara i dojki prepunih meda nudiš međunožju Jupitera i posrnulih knezova.

Pročitaj cijelu poeziju

epistula materi

ja sam materin najdraži križ oko vrata najmraznije sunce što u grlu ne vene ja sam materino zlo oplakano iz riječi zato me ne progovara dok živa rastače smrt

Pročitaj cijelu poeziju

zlarinski svatovi

u svojoj samoći, ja sam najvoljenija   predziđe boli zlatnim makovima s kojima zagrljena  bratimim tijelo i vijek

Pročitaj cijelu poeziju

Ikebana

Kada budeš tinjao iz groba, iz mene, ostat ću topla oku jutra.

Pročitaj cijelu poeziju

Od groba sav

Neću ti stići prije samoće danas. Niti sutra neće me na tvom dovratku biti.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts