Arhiva > branka

Nar

Siđoh jutros liticama vjetra, niz žedno sunce među stabla nara, da opet budem bijela žena iz bivše smrti što iznova se stvara.

Pročitaj cijelu poeziju

čovjek (činkvina)

čovjek bestrajan, nepremostiv huči, uvire, ožaruje pod rebrima sapinje svijet eho

Pročitaj cijelu poeziju

vrijeme (činkvina)

vrijeme usudno, neodgodivo bubri, šumori, tinja utiskujem ga pod kožu bore

Pročitaj cijelu poeziju

beskraj (činkvina)

beskraj neizreciv, nedoglediv vabi, uzdiže, ponire sažimam ga u sebe umirenje

Pročitaj cijelu poeziju

.

rak materišta moj Bog i ja skupljamo usahlo lišće

Pročitaj cijelu poeziju

Propast

Ako sam izručena berba vremena, i ako ja sam kraj, onda je moja mati mati propasti, i ona bijaše prije kraja kraj. Al’ ja rodih nebo, rodih kraja beskraj i bezdana dan. Berba je vremena. Bezdana kraj. (M.P.)

Pročitaj cijelu poeziju

Kreacija

Presahlu potku vremena natapam crnom sluzi zemlje i plodnom vodom istruđene kroz porođajni kanal svijesti. U svu tu zgnječenu bol upredam nektarnu bjelinu i jednim jedinim pomakom sve postaje usijanje ogoljelog lunarnog pubisa.

Pročitaj cijelu poeziju

Dioba

Prislanjaš mi prste na lukove čela utiskujući pod lubanju reljefe svoje geneze u iščekivanju svetkovine mitoze. Nekrotično crnilo mog jednoumlja zbunjuje tvoja osjetila. Ti se ne možeš dijeliti sa mnom. Niti zriti u mom strahu. Otvaruješ nas u jutarnjim vrhuncima do glasnica me ispunjavajući zaglušujućim ehom svog tubusa. Tada progovaram jezikom crnih rupa na kojem […]

Pročitaj cijelu poeziju

Usanjavanje

Usni, ljupka Smrti, ovaj san usni sa mnom. Iako tebi već sve je znano, ipak usni, usni sa mnom. Primiri ruku na stegnu mome. San to je samo, magla med dvi čeone. Zato usni, usni mrtve svoje posađene niz bijele perivoje. Samo usni, i ne diši jako. Nemoj da sazna svatko da sa mnom snivaš […]

Pročitaj cijelu poeziju

Neboder

Zubima čupam to modro od njega: znam da plavo nije. Jezik zarivam u razderotine sjena. Crnu ćutim, niz grlo dok lije. Snove gutam. I mrtve i sretne. U utrobu krvavu od žada: materište kad razlije ušće, shvatim da raskrižje sam jada.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts