Pjevanje

Ti i ja,

mi smo raspete

jedna drugoj

o kralježnicu

da se nikada ne ugledamo.

Od grijeha razrokoj,

u kavernu lijevoga oka

zalaziš mi sunce,

a iz desne mjesečevim uštapom

razdanjuješ

pomrčinu uma.

Moja se misao razboljela

i kuca o rodnice

prepune fetalnih hostija.

Blažena, 

raspadam se

razriješena uskrsnuća

jer svaka bol svijeta

smjerokaz je ka mojim kostima.

 

Ja sam zaručnica Smrti,

crnina samonikla

u vremenu umirenja.

Plutam 

nad liticama

nepričešćenog neba

promatrajući

svoj duh zaleđen

u pletoričnim izdisajima

bogolikog vremena.

 

Korijenjem srčem tamu

iz Zemljine svijesti

i pokapam desetinu 

svojih pjesama

da pokrstim vodu u dan.

 

Ja, 

Smrt!

Svoje smrti crni san!

 

Snujem se

u više od bezbroj

materica matere zemlje

iz koje ispuzah

kao nedonošče vremena.

Najeli me zla

koje progledava očima boje 

mogranja

i sada sam crveni pijesak

i posljednji izdah bogova

u krvotok podzemlja.

 

Zato,

kažem vam:

Ja sam zaručnica

Smrti,

med 

prepona

demonskog dječaka.

 

Sve su moje sestre

nezačete i nežive,

a ja ih dozivam

s pasijanskih bedema

gdje samo one sumračnoga uma

srču djetinjstvo iz pupkovine

trudnih magdala.

___________________________

 

Sažimam se 

s mirisom mlijeka i sunca.

 

U zalazu vjeđa,

pitam,

tko će sa mnom

rađati

vodu,

a poroditi

dan?

4 komentara za "Pjevanje"

  1. julija
    julija
    01/11/2021 at 6:38 pm Permalink

    Možemo se samo tješiti da smrt ne oduzme sve što je rođeno. Samo stalnim rađanjem, život ima privid da traje.

  2. branka
    02/11/2021 at 1:57 pm Permalink

    Hvala, Mare!

  3. Aljoša
    Aljoša
    02/11/2021 at 2:19 pm Permalink

    Pjesma je teška po svojoj tematici. Sviđa mi se taj “zalaz vjeđa” da je dostojan i naslova pjesme. Silovit stih, bogat stilskim figurama i izrazom. Veliki pozdrav, Branka.

  4. branka
    02/11/2021 at 7:28 pm Permalink

    Hvala, Aljoša! Komentar koji inspirira.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.