Ne bih te htjela buditi

u tvojim slavonskim maglama

gdje porođena čekaš ratnike

s Vuke i Dunava.

Oni se tebi, majko,

neće tebi vratiti.

Ne daš mi da posadim 

crni križ na ravnima:

od krvi vidiš klasje

koje zloguk vjetar ne povija.

Majko, oni ih neće,

uzorati neće 

kao nekada.

Još tople i mrtve

pod svoja ih rebra pokapaš

i čelo smjerno

grobu nad nebom prigibaš:

u svojoj silnoj smrti

samo su tebe imali.

Jer majka jesi

i budi majka

trudovima Vukovara

i studenoj djeci

stasaloj u jamama.

Sad usni, usni

sa svojim slavonskim maglama,

u naručju hrašća,

ratnika s Vuke i Dunava.

 

Jelenku Brniću Boći, hrvatskom vitezu i šibenskom ditetu

(31.12.1971. – 19.3.1994.)