Hrašće

Ne bih te htjela buditi

u tvojim slavonskim maglama

gdje porođena čekaš ratnike

s Vuke i Dunava.

Oni se tebi, majko,

neće tebi vratiti.

Ne daš mi da posadim 

crni križ na ravnima:

od krvi vidiš klasje

koje zloguk vjetar ne povija.

Majko, oni ih neće,

uzorati neće 

kao nekada.

Još tople i mrtve

pod svoja ih rebra pokapaš

i čelo smjerno

grobu nad nebom prigibaš:

u svojoj silnoj smrti

samo su tebe imali.

Jer majka jesi

i budi majka

trudovima Vukovara

i studenoj djeci

stasaloj u jamama.

Sad usni, usni

sa svojim slavonskim maglama,

u naručju hrašća,

ratnika s Vuke i Dunava.

 

Jelenku Brniću Boći, hrvatskom vitezu i šibenskom ditetu

(31.12.1971. – 19.3.1994.)

5 komentara za "Hrašće"

  1. branka
    17/11/2021 at 7:23 pm Permalink

    Hvala mom velikom amigu i pjesniku Aljoši Vukoviću, za svu vjeru u ovu pjesmu i mene.

  2. Mihaela
    Mihaela
    18/11/2021 at 4:43 am Permalink

    Toliko tuge!

  3. AnjaL
    20/11/2021 at 11:21 am Permalink

    Bol koja ne prestaje s godinama…

    Sad usni, usni
    sa svojim slavonskim maglama,
    u naručju hrašća,
    ratnika s Vuke i Dunava.

  4. branka
    20/11/2021 at 1:08 pm Permalink

    Hvala Mihaela i Anja.

  5. gabi
    20/11/2021 at 7:47 pm Permalink

    Draga Branka, čestitam! Pjesma puna tuge, puna ljubavi…puna tebe.
    Veliki pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.