Noćas sam pratila sjajnu zv’jezdu
gore na noćnom, mračnome nebu
i čudnu meteorsku najezdu,
što glasnim praskom putanju grebu.
Zaogrnuta tišinom noći
suzom sam slijepila s nebom ‘gled
maštala kako će duša poći
sama na putanju u nedogled.
Čudni su i nerazumni puti!
Što smo mi stvarno životu ovom,
zašto su znakovi tajni, kruti
zašto ne piše bar jednim slovom?
‘Zalud sam pratila nebo noćno,
uzalud gledala zv’jezdu sjajnu,
shvatila koliko je sve moćno,
ne saznavši onu vječnu tajnu.
Nitko nikad vjekovima nije
shvatio što smo, tko smo i dokad?
Ni lukavi mjesec što se smije
ne shvaća složeni svemirski sklad.
Samo je jedno svemoćno Biće
taj svemirski sklad uspjelo splesti
i Njemu sav moćni svemir kliče
i kaplja kiše na mokroj cesti.
17/01/2022 at 8:36 am Permalink
Izvrsno je naslikan odnos čovjeka i dubokog beskraja. Misaonost označava pjesmu na jednostavan i lijep način. 🙂
17/01/2022 at 9:12 am Permalink
Slažem se sa Mihinim komentarom, Đurđice.
Pjesma me je oduševila !🌹
17/01/2022 at 10:35 am Permalink
Hvala vam Mihaela i Suzana na komentarima. To je samo jedan mali djelić o čemu mnogi razmišljaju i istražuju ali uzalud.
17/01/2022 at 1:09 pm Permalink
Zaista, prekrasni stihovi!! 🙂 Đurđice, ugodan dan!
17/01/2022 at 2:03 pm Permalink
Veliko hvala i Vama AnjaL, također Vam želim ugodan dan i čuvajte sebe i svoje,
19/01/2022 at 10:26 am Permalink
Samo je jedno Biće, a na nama je činiti sve da ne uništimo taj sklad. Pozdrav
19/01/2022 at 7:40 pm Permalink
Hvala Vam i pozdrav Tonka !