VOŠTANI SAT (tanke crne linije)

Drugi put bit će bolje, od ovoga gore ne može

Lijevo je magistrala omeđena ljudskim štitom

S desne strane su vrazi na usluzi

Prilikom dodvoravanja šumskim ljudima

zaogrnula se zima dugačkim pozdravom dozivanja

Ne ignoriram kišu zato što ne pada niti Suze Sunca

Snatrim pod okovima vremena

Ono što je bilo jučer razvija beskrupulozne osjećaje

Jednom ću poletjeti prema znaku misteriozne slobode

Sada hodam po rubu crne tanke linije

Gospodario sam tijelom i dušom svojom

Ritam je u ciku zore. Budim se jako rano

Teško je prospavati jutro kada si ti pored mene

Ne gubim nadu u kazaljke u voštanom satu

Jedino što može je izgoriti

A mi ćemo zajedno vrištati: požar nam je pod petama

Trči, trči damo u crvenoj haljini

Stići ću te kada se ujedine razum i um

Ravnoteža ovoga života i onoga što slijedi