probudila sam se s gorkim okusom u ustima

između dva sna pojela sam vlastiti jezik

palminim listovima bližilo se svjetlucavo more

zatvorila sam prozore

htjela sam hladnoćom

koja je odjednom ušla u odaje

odagnati gorčinu



oblačila sam se sporo kao da oblačim djetešce

misleći da ću zaboraviti na pauka ispod zavjese



haljinu ipak nisam obukla

dugo sam je gledala dok je nisam razrezala

                   i pojela s komadićima ogledala

u preostalim krhotinama nazirali su se ponori



ništa nije plošno pomislila sam

ta me misao nosila nepreglednim poljanama prolivene krvi

tvoreći rijeku-sebe iz dubine izvukla sam sve potonule lađe

                                                    s namjerom da ih obnovim



bit će to vraški težak posao