Arhiva > Irenaa

Kada odem

KADA ODEM  pokopajte me licem okrenutim prema zemlji s nogama zarivenim u crnicu da me ne bi tražili u oblacima u suncu da bi iz tijela i glave bilje proklijalo da ruke mi mogu korijenje pustiti kad prešuti se ime kad zaboravi se riječ jer se gleda a ne vidi se pokopajte me s glavom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Mjesečevi snovi

MJESEČEVI SNOVI

Pročitaj cijelu poeziju

Napunimo košare darovima

praznih ruku ne smijemo izaći u hladno jutro ima još ozeblih ptica koje treba hraniti na granama počiva sigurnost svijeta snjegovi će se otopiti otiđimo  zaobiđimo let  vratimo se pješice u prazan stan  napunimo ga knjigama i slikama  živimo jučer i sada ionako se trebamo pobrinuti za razlistale prste ruke će plesati izvan vremena  slobodne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Štalica

ŠTALICA

Pročitaj cijelu poeziju

Čija je lutka

Još nisam pošla u prvi razred,  kad sam s Elom pronašla lutku pokraj seoskog puta. I ja i ona znale smo čija je lutka. Čak smo i izrekle ime djevojčice koja se baš s takvom lutkom igrala nekoliko dana prije, a ipak smo je odlučile ponijeti sa sobom.

Pročitaj cijelu poeziju

Miris zemlje

Sunce je visoko sjalo na nebu ali me svježi povjetarac, s vremena na vrijeme, šibao hladnoćom. Tražila sam zaklonicu i zlatni otok sunca. Na prostranoj livadi igrala su se djeca. Pridružila sam se djevojčicama, pa smo zajedno preskakale konopac i igrale školice. Sve to vrijeme, dišući oštri ranoproljetni zrak, pratio me miris svježe zemlje iz netom […]

Pročitaj cijelu poeziju

KNJIGA

KNJIGA Do tog značajnog događaja, iako sam postojala, bila sam samo san. San koji je trajao toliko dugo da ne znam ni kada ni kako je počeo. Tek nakon mog rođenja u maloj tiskari na periferiji grada, počela sam otkrivati svijet oko sebe i prisjećati se snova satkanih snovima svoga autora. U snu sam prolazila […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pod krilom ptice

i pustoš nade volim kao led uzdahe lomim kada se zamrznuta riječ otapa i kao med cijedi   pod krilima ptica zemlji šapućem krilima ptica zaštićena i pustoš nade volim  kada sumrakom se prolomi sjevne strjelovito munja zagrmi stenje a nad valom zasvjetluca odsjaj kao da se bezbroj mjeseca rodilo u istom trenu more zapalilo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Još ima svjetla

nekada je vrijeme značilo blagi pomak prema slobodi iako su i tada pojedinci preskakali zidove i zidovi su pucali sada ih mahom svijaju u osmicu u elastično postojanje istina ionako ne dopire trebalo bi je pustiti ne baviti se njome u hladnim noćima trebalo bi pomaknuti kazaljke vremena onako usput otvoriti prozore još ima svjetla […]

Pročitaj cijelu poeziju

U krugu

zatvorena krugom nametnutih pogleda hvatam svjetlosnu zraku kao loptu čuje se tup udarac kazaljke sata u krilo ptice kao da obilježava granice rešetkama

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts