Arhiva > Irena GČ

U oblutku

s oblutkom igraš se mjeriš mu težinu tražiš hladno srce pijesku otvaraš ruke  pitaš se jesi li na Početku izgubio put u oblutku vrteći se tražeći se u krug

Pročitaj cijelu poeziju

Srebrna ptica

tri puta ptica je letjela nebom u san mi dolazila nadom grlila srebrni plašt otrgnut samoći

Pročitaj cijelu poeziju

Plesačici

u završnom činu još jednom uspijevaš pretvoriti se u ženu na grudima zadržavajuć’ pticu u isprekidanom disanju u sparini ljetnoj možda i osjetiš tišinu koja brani smrt u zamci za konjanike redoslijedu traženja obujma grudi se naprežu       da te zaokruže zapinjući o zavodničke skute večeri čudnim nekim nemirom koji bi mogao izroditi dijete zaljuljati kolijevku

Pročitaj cijelu poeziju

Udaljeni svjetionik

pokušavam proći tragom mjeseca na vodi i kao da se krila sklapaju pred nijemim valom želje utroba se svija pod naplavinom moćnom i budi razbješnjelim valom mjesečinu u meni

Pročitaj cijelu poeziju

Žudnja za valovima

razmišljam o trenutku iz kojeg bih mogla pobjeći ostavljajući za sobom raspleten plašt prolaznosti natopljena morem upravo onoliko koliko je potrebno  da iz mene isplove svi potonuli brodovi

Pročitaj cijelu poeziju

Kako pjevaju ptice

nesigurnošću se dan uvlači u srce rasplesat će buru naginjanjem prema bezdanu izazvat će lom i krik otrgnuti galebu   rasplinuti u vječni trak skupljače vremena kao znak kao sliku   a trebalo bi kroz prste pustiti nadanja kada sve utihne i slušati samo ptice kako pjevaju  

Pročitaj cijelu poeziju

Klupko

razmišljam o životu kako bi bilo da ga kao klupko zamotamo da ne znamo ono što je bilo da ne znamo a slutimo

Pročitaj cijelu poeziju

Koliko razloga da se preživi

more je puno uspomena na dnu njegovu kraljuje školjka u njoj biser zarobljen svjetlost sniva

Pročitaj cijelu poeziju

S pticom u grlu

u trenutcima u kojima se vrijeme okreće samo prema sebi rastjerujem sjene ne mareći za niti jednu zaboravljenu riječ zaustavljen odgovor ptice i neba   prolazim tako sama sa sobom i ne gledam ni sebe ni nebo   ni ptica u grlu neće zapjevati  

Pročitaj cijelu poeziju

Za utjehu

jutro je brisalo okrajke noći na otvorenom putu mogle su se vidjeti djevojke nosile su svoju prošlost u košarama uspomene koje se ne daju izbrisati   korito rijeke će okupati otpale latice s rubova sna zadržavajući nadu u njihovim pokretima da se ne bi razbile kao porculanske lutke koje sam im jednog davnog ljeta poklonila […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts