Arhiva > Irena GČ

Koraci

Na promrzloj stazi utrti su koraci cijeli je život klizalište domognem li se sunca mogla bih se rastopiti od radosti od topline pa kako onda zadržati se između dvije sobe između dvije radosti u jednu sobu ulazim iz druge izlazim druga je prva pa opet izlaz i ulaz u nebo djetinjstva sjeme maslačka u drvored […]

Pročitaj cijelu poeziju

Neispjevana pjesma

produžila sam dan samoćom vremena skrivenog u tebi sve i da hoću ne mogu rastrgnuti zavjesu sna   ispod svečanih zvijezda oblaci razlijevaju tišinu nepomućenu riječ stavljaju na moje usne u ruke cvjetove sna na dlanove bisere promrzlih ruku cjelove gorske tišine   u mjesečinu ulazim i u njoj te srećem šapni mi još jednom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Između obala djetinjstva

nisu za druge nisu za oproštaje dva jezera u njenim očima dva bistra potoka rijeka koja se izlijeva rijeka koja pronalazi put između obala djetinjstva daleko gromovi rasipaju zvijezde trebat će ih na hrpu složiti iskru zapaliti u srcu

Pročitaj cijelu poeziju

Očekujući proljeće

onog dana kad je izraslo stablo popustila sam bijelim pticama otprhnule su visoko u plavičastu paučinu zore

Pročitaj cijelu poeziju

Glasom pokrivena

ako sam samo glasom pokrivena stiješnjena prazninom zar ću kamen po kamen bacati u grotlo vremena

Pročitaj cijelu poeziju

Život u oblacima

Ako prihvatimo život kao bezbroj mogućnosti, ako na trenutak gledamo kao na ono što je jedino sada moguće učiniti, učinit ćemo to bez straha, ne misleći na nemogućnost situacije, učinit ćemo to za sebe, za ono što smo već prebrodili i za ono što nas tek čeka. 13. listopada s planinarima Velikog Brda uputila sam […]

Pročitaj cijelu poeziju

Prije pakiranja

započeto pokušavam dovršiti puštajući preostale kapi svjetla kao da zavaravam stvarnost otkinuti list plovi niz rijeku vjetar oprašuje perunike napuštenu zemlju znam da će potrajati            priča je davno dovršena gledam znakove ja samo prah ti kap u jedinstvu svjetlosti zamišljam da smo prolaznici slučajno se sretnemo kao dva bombona na tvorničkoj traci prije pakiranja u […]

Pročitaj cijelu poeziju

U labirintu

zašavši u prostor iz kojeg ne možeš izaći upijaš žuđene kapi razlivenog sjećanja sve dok se ne iscijedi i zadnja kap bola skupljenog u naraštajima dok se rastvoreni cvjetovi ne pretvore u prah razlomljene stvarnosti čak i ako ne želiš vidjeti treperave zrake svjetlosti što kroz pukotinu vremena oblikuju život  

Pročitaj cijelu poeziju

Noć treperi

noć treperi okićena vatrometom noć ti uzdahe mijenja požuruje ih i stišava robi i slobodi zaustavljaš se a nepokretna ruka ti trne oživljava i pomlađuje se u prošlost uranja u san uspomena u iznova stečenu slobodu

Pročitaj cijelu poeziju

U beskraju živi rijeć

nepoznato prebireš prstima danima tišinu osamljene zvijezde toliko je blizu sjaj kojeg pleteš treptaj njen daleko je  u beskraju živi riječ i nije samo tvoja  

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts