noću čuvam jezik da ne potone u vlastitu rijeku spuštam se širokim stepenicama u tamne prostore otvaram ih pogledom skrivajući sol pod jezikom guram se kroz oporu stvarnost s ružama u žilama oprezno skidajući trnje s unutrašnje strane sutona
Noću čuvam
4 komentara za "Noću čuvam"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
10/10/2020 at 8:07 pm Permalink
Čini mi se posebna, posebnija ne otkrih razlog a i neću dovoljno je iščitavati i uživati u osjećaju
pozdrav malonoćni .
10/10/2020 at 8:24 pm Permalink
Hvala, draga Boba!
Lp, ❤
11/10/2020 at 6:10 am Permalink
Veliki i divan metaforički prikaz načina prolaženja kroz život. Ruži i njenom trnju dala si novu sliku i novo značenje! 🙂
11/10/2020 at 12:58 pm Permalink
Hvala, Marija!❤
Lp,