Noću čuvam

noću čuvam jezik

da ne potone u vlastitu rijeku

spuštam se širokim stepenicama

u tamne prostore



otvaram ih pogledom 

skrivajući sol pod jezikom



guram se kroz oporu stvarnost

s ružama u žilama

oprezno

skidajući trnje

s unutrašnje strane sutona

4 komentara za "Noću čuvam"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    10/10/2020 at 8:07 pm Permalink

    Čini mi se posebna, posebnija ne otkrih razlog a i neću dovoljno je iščitavati i uživati u osjećaju
    pozdrav malonoćni .

  2. Irena GČ
    10/10/2020 at 8:24 pm Permalink

    Hvala, draga Boba!
    Lp, ❤

  3. Marija
    Marija
    11/10/2020 at 6:10 am Permalink

    Veliki i divan metaforički prikaz načina prolaženja kroz život. Ruži i njenom trnju dala si novu sliku i novo značenje! 🙂

  4. Irena GČ
    11/10/2020 at 12:58 pm Permalink

    Hvala, Marija!❤
    Lp,

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.