noćas je mjesec razbio napukle sne
vraćao se i propitkivao
tražio zvijezde
tišina je more razotkrila
sve se u kolo povezalo
nasmijem li se
možda ću srušiti nečiji svijet
ukrasti zaboravljeni poljubac
dugo me vjetar tražio
po šumama i proplancima
oteo danima
godinama u meni
nespremna sam ga dočekala
tišinom mora izazvala gromove
sada se sljubljena s valom
nosim s demonima u sebi
s vjetrovitim nemirnim sjenama
pred kojima se od nespokoja
sagibaju cvjetovi
Irena Grubišić-Čabo
14/01/2021 at 10:06 am Permalink
Vrlo lijepa, intimna! 🙂