noćas je mjesec razbio napukle sne
vraćao se i propitkivao
tražio zvijezde

tišina je more razotkrila
sve se u kolo povezalo

nasmijem li se
možda ću srušiti nečiji svijet
ukrasti zaboravljeni poljubac

dugo me vjetar tražio
po šumama i proplancima

oteo danima
godinama u meni

nespremna sam ga dočekala
tišinom mora izazvala gromove

sada se sljubljena s valom
nosim s demonima u sebi
s vjetrovitim nemirnim sjenama
pred kojima se od nespokoja
sagibaju cvjetovi

Irena Grubišić-Čabo