ima nešto u ponavljanju

u  vrtnji koja ne prestaje i dostiže ništa

rubi ponore kao čipku

snu koji pred jutro

umire u zvijezdi

ima nešto u dalekim predjelima

pustinjskim

u suhom vjetru

 


razvlačim toplinu večeri

kao tijesto pod prstima


dok ponovo padam

u bijelo jutro gdje

pustinjska sol

prekriva jezik svijeta