Na zaleđenom jezeru labuda

raspršeno perje, s njim zabluda

da ćemo i sutra hraniti ptice

nebu lete  bijele ljepotice.

*

Gledam ih tako, nespreman da odu

smrznut s vlatima trave uz vodu

gdje smo nekad miješali odraze

ledene kocke klize niz obraze.

*

Jezeru priča čudak bez srama

za druge je ovo neznana drama

neka tajna sreća u modrom leži

a vani je hladno, opet sniježi.

*

I kristalni okov popusti  jačem

jednom će kamen samo biti bačen

pa ću teći s krugovima vode

ne znam za druge, al’ vratit će se rode.

*

Aljoša Đugum, iz zbirke pjesama „Refleksije“